Teodorina portretisanja: Ne mogu te ispričati

Pisanje je
Tvoja ruka ispod moje,
Pogled u retrovizor
I cupkanje koljena.
Moja poezija
Sam ja
Кoja pratim tvoje pokrete,
Prebacujem u četvrtu brzinu
I puštam "Summer Wine",
Jer su jagode i višnje
Sabrane na tvojim usnama,
A moje ljeto počinje
Svaki put kad se zagledam
U tebe dok voziš
I upijam te
Poput sunca,
Udišem te
I prećutim.
Ne mogu te ispričati.
Ne bih rekla više
Od onoga što si naslikao,
Ne bih umjela jasnije
Od tri strofe
Tvoje nenapisane pjesme,
Od svega što smo iscrtali
Dočekujući januar
Kroz nepregledne razgovore
Uz istu melodiju
Satima.
Uz jagode,
Višnje
I poljubac u proljeće.
Ja ne znam datum,
Ni vijek
Кad sam te srela.
Ali smo jedna ispovjest,
Jedna propovjed,
I Egziperijev citat
U svešteničkoj riječi.
Znaš,
Galaksije su se sudarile,
Odavno,
Našim rukama.
Teodora Košarac



Нема коментара:

Постави коментар