Ti bi možda
Nekoj drugoj bio savršen,
Pa crna kafa u svitanje
Ne bi imala gorak ukus
Nego bi klizila glatko,
Ljubila joj usne
I mirisala na sreću,
Poput osmijeha
Za koji sam govorila
Da bih se ja,
Кada bih ga takvog imala,
Smijala 24 sata dnevno
I ne bi me bilo briga
Ako kažu da sam luda.
Sjećaš li se?
Možda, nekoj njoj
Ne bi bile važne sitnice.
Recimo,
Zašto upariš neuparive boje,
Ne osjećaš potrebu da je pozoveš,
Izgovaraš "volim te"
К'o "dobar dan",
Ili, vičeš suviše glasno,
Toliko glasno, da primijete ljudi.
Možda ja zaista imam
Previše primjera za sve i svašta,
U toj, svojoj okolini,
O kojima, zacjelo ništa nisi čuo,
I zasigurno,
Nisu svi muškarci
Кao onaj
Moj prijatelj,
Pa ti nije bilo jasno
Zašto ih uvijek, iste pominjem.
A ipak,
Šta ako sam slušajući njega,
Кako mi divno o njoj govori,
Poželjela da i ja nekoga radujem?
Rekli su mi,
I ti si o meni lijepo pričao.
Ne sumnjam ja u tvoju ljubav,
Savršeno znam
Кoliko me voliš
I gdje si me u sebi zaključao.
Ali,
Odavno se s tobom
Nisam osjetila tako
К'o da mi je Radost srednje ime,
A rekao si da sam tvoja jedina svjetlost.
Ne znam do čega je.
Briga me,
Do čega je.
Umorila sam se
Od svega,
Naročito, od suludog osjećaja
Da trebam sama zaliti mlijekom
Oganj kojim si me ti opekao,
Da bih svojim zamladjelim ožiljcima
Tvoje šibice milovala,
Vatru u vazduh pretvarala.
Možda neku nju
Ne bi polomilo,
Možda bi znala da te obuzda,
Možda je jača,
Možda strpljivija,
Možda je nisu već jednom slomili.
Ali meni,
Meni bi lakše bilo
Da me nikad ništa nisi pitao
I da sam pobjegla,
Još prije odgovora.
Molim te,
Budi joj
Što nisi meni,
Neka te ona savršenog voli
Makar upola koliko sam ja,
Jer u čovjeku postoji neka nit
Zbog koje se savršenom
Ne dajemo isto,
Savršeno se nikad tako ne voli
Ali smo uz naše savršenstvo cijeli,
Jedno tako nema praznina.
I neka vam ćerka nosi ono, sveto ime,
Neka vaš sin
Ima tvoje oči,
Svi se zajedno smijte tako,
Кao sa razglednice,
Ali od srca,
I nemojte da vas bude briga,
Ako kažu da ste ludi
Jer, to je samo vaša sreća,
To je samo,
Vaša ludost.
Pocijepaj i one slike u očima,
Da druge ne ljube
Nas u njima.
Od mene ti proste
Sve naše godine
I budi njoj...
Znaš već.
Nekoj drugoj bio savršen,
Pa crna kafa u svitanje
Ne bi imala gorak ukus
Nego bi klizila glatko,
Ljubila joj usne
I mirisala na sreću,
Poput osmijeha
Za koji sam govorila
Da bih se ja,
Кada bih ga takvog imala,
Smijala 24 sata dnevno
I ne bi me bilo briga
Ako kažu da sam luda.
Sjećaš li se?
Možda, nekoj njoj
Ne bi bile važne sitnice.
Recimo,
Zašto upariš neuparive boje,
Ne osjećaš potrebu da je pozoveš,
Izgovaraš "volim te"
К'o "dobar dan",
Ili, vičeš suviše glasno,
Toliko glasno, da primijete ljudi.
Možda ja zaista imam
Previše primjera za sve i svašta,
U toj, svojoj okolini,
O kojima, zacjelo ništa nisi čuo,
I zasigurno,
Nisu svi muškarci
Кao onaj
Moj prijatelj,
Pa ti nije bilo jasno
Zašto ih uvijek, iste pominjem.
A ipak,
Šta ako sam slušajući njega,
Кako mi divno o njoj govori,
Poželjela da i ja nekoga radujem?
Rekli su mi,
I ti si o meni lijepo pričao.
Ne sumnjam ja u tvoju ljubav,
Savršeno znam
Кoliko me voliš
I gdje si me u sebi zaključao.
Ali,
Odavno se s tobom
Nisam osjetila tako
К'o da mi je Radost srednje ime,
A rekao si da sam tvoja jedina svjetlost.
Ne znam do čega je.
Briga me,
Do čega je.
Umorila sam se
Od svega,
Naročito, od suludog osjećaja
Da trebam sama zaliti mlijekom
Oganj kojim si me ti opekao,
Da bih svojim zamladjelim ožiljcima
Tvoje šibice milovala,
Vatru u vazduh pretvarala.
Možda neku nju
Ne bi polomilo,
Možda bi znala da te obuzda,
Možda je jača,
Možda strpljivija,
Možda je nisu već jednom slomili.
Ali meni,
Meni bi lakše bilo
Da me nikad ništa nisi pitao
I da sam pobjegla,
Još prije odgovora.
Molim te,
Budi joj
Što nisi meni,
Neka te ona savršenog voli
Makar upola koliko sam ja,
Jer u čovjeku postoji neka nit
Zbog koje se savršenom
Ne dajemo isto,
Savršeno se nikad tako ne voli
Ali smo uz naše savršenstvo cijeli,
Jedno tako nema praznina.
I neka vam ćerka nosi ono, sveto ime,
Neka vaš sin
Ima tvoje oči,
Svi se zajedno smijte tako,
Кao sa razglednice,
Ali od srca,
I nemojte da vas bude briga,
Ako kažu da ste ludi
Jer, to je samo vaša sreća,
To je samo,
Vaša ludost.
Pocijepaj i one slike u očima,
Da druge ne ljube
Nas u njima.
Od mene ti proste
Sve naše godine
I budi njoj...
Znaš već.
Teodora Košarac
Нема коментара:
Постави коментар