Mehmed Mahmutović: Neustrašiv u tome kako sam volio

Mogao sam milion puta
Da izađem na ulicu
I hodam bez cilja
Međutim, odbijao sam
Bio sam svjestan da 
Neko postoji u meni
I da već dobro poznaje
Besciljne ulice moga bola.
Čekao sam da me 
Izbavi iz okrutnog mjesta
U kojem sam se nalazio.
Onda sam ja postao on.
Izbavljen u samoga sebe.
Godinama, riječi su mi 
Ostajale zaleđene na usnama.
Nisam govori da volim
One što sam volio
Sve dok to nisam
Pokušao reći tebi. 
Bio sam neustrašiv.
Neustrašiv u tome
Koliko sam 
Iz nekih dijelova sebe
Tu, između rebara
I negdje oko prsa
Tražio čistu kap
Da te razbistri,
Umije, okupa
Pomiluje.
Da to bude dodir
Kao nijedan drugi.
Jedinstven.
Koji te prati
Do kraja života.
Bio sam neustrašiv.
Vjerujte mi.
Neustrašiv u tome
Koliko sam puta plašeći se riječi
Izgovarao i zapisivao
"Neustrašiv u tome kako volim."
A ta je rečenica govorila više.
Zato je bila toliko posebna
I zato nisam osjećao strah.
A sad me plaši sve
Baš zbog toga što sam bio
Neustrašiv u tome kako sam volio.



Нема коментара:

Постави коментар