Milena Nikolić: Možda maj prođe u njegovim rukama

Možda maj prođe
u njegovim rukama
i možda zakasniš
na pokajanje
jer mi se više ne prašta
i ne slušaju mi se
hvalospevi,
prave reči u pogrešno vreme,
ni to što me sada
stavljaš na pijedestal
Vajaćeš me mislima
kao starogrčki vajari Atinu,
biću tvoja boginja od kamena,
al' u kamenu možda i nađeš
malo topline-
u meni nećeš
Ta si vrata odavno zatvorio
jer nisi umeo
da nežnim rečima nahraniš
ženu koja od toga živi
Pravićeš me od dima cigarete
i izmicaću ti kroz prste
svaki put kada probaš
da mi dlanovima
obgrliš obline
Ništa tu više nije tvoje,
ne zamišljaj me,
ne dam telo
ni mislima da mi prljaš
Zato veruj kada ti kažem,
možda april prođe
u njegovim rukama
u njegovom gradu
jer on zna
kako se voli jaka žena
Šta je tebi bilo previše
njemu je po meri,
njega ne plaši
moja ambicija,
on ume da utoli
moju glad za slobodom
On ima uredniju bradu
dublji glas
strastvenije drži cigaru
smireniji je
više čita
lepše piše
On priča o Pikasu
i Dori Mar
njegove misli
su mi hrana za dušu
On leti do mojih visina
i ne davi se
u mojim dubinama
I zato ti lepo kažem,
možda maj prođe
u njegovim rukama
i bolje da ne budeš sam
kada se to desi
jer boleće do kostiju
što si me u te ruke
baš Ti gurnuo.




Нема коментара:

Постави коментар