Reći će
njoj je lako
njoj se može
povoljni joj vjetrovi
mirna joj mora.
Reći će
neće znati
da nisam imala kuda
osim za sobom
da nisam imala s kim
osim sa sobom
da nisam imala kome
osim sebi.
Kad sam odustajala
i istrajavala
Ja nisam znala kako
osim kroz bespuće
Ja nisam imala kuda
osim kroz mrak.
Reći će
njoj je lako
njoj se može
povoljni joj vjetrovi
mirna joj mora.
Neće znati da
došla sam sa margine
crnim talasom
otpadnica više klase
neupoznata sa smislom
i značajem ovostranog života
noćima gledala u zvijezde
upijala njihov sjaj
molila ih da se nasmiješe na mene
kojoj je, reći će, lako
a Ja
imam samo ovih deset prstiju
i ovo srce što ne odbija da kuca.
Reći će
njoj je lako
njoj se može
povoljni joj vjetrovi
mirna joj mora
a Ja
ciganskom fortunom praćena
nikad smiraja
nigdje krova
svaki hljeb sa sedam kora
obila sam svaku stranu svijeta
rasula se u stihove
ogoljena pred zlim jezicima i zajedljivim očima
vjerujući da znam ,,kako u debelo uvo zabosti nježnu riječ”.
Reći će
njoj je lako
njoj se može
povoljni joj vjetrovi
mirna joj mora
a Ja
bila sam sve
a sve je taština
taština nad taštinama
a Ja
bila sam ništa
prah i pepeo
u međuvremenu bila sam
žena
oni mene mržnjom
Ja njih ljubavlju
alhemičarka
vi mene kamenom
Ja vas dijamantima
čarobnica
život mene bolom
Ja njega radošću.
Reći će
njoj je lako
njoj se može
povoljni joj vjetrovi
mirna joj mora
a Ja
nikad
nikom
neću poželjeti
ovu
nepodnošljivu lakoću postojanja.
njoj je lako
njoj se može
povoljni joj vjetrovi
mirna joj mora.
Reći će
neće znati
da nisam imala kuda
osim za sobom
da nisam imala s kim
osim sa sobom
da nisam imala kome
osim sebi.
Kad sam odustajala
i istrajavala
Ja nisam znala kako
osim kroz bespuće
Ja nisam imala kuda
osim kroz mrak.
Reći će
njoj je lako
njoj se može
povoljni joj vjetrovi
mirna joj mora.
Neće znati da
došla sam sa margine
crnim talasom
otpadnica više klase
neupoznata sa smislom
i značajem ovostranog života
noćima gledala u zvijezde
upijala njihov sjaj
molila ih da se nasmiješe na mene
kojoj je, reći će, lako
a Ja
imam samo ovih deset prstiju
i ovo srce što ne odbija da kuca.
Reći će
njoj je lako
njoj se može
povoljni joj vjetrovi
mirna joj mora
a Ja
ciganskom fortunom praćena
nikad smiraja
nigdje krova
svaki hljeb sa sedam kora
obila sam svaku stranu svijeta
rasula se u stihove
ogoljena pred zlim jezicima i zajedljivim očima
vjerujući da znam ,,kako u debelo uvo zabosti nježnu riječ”.
Reći će
njoj je lako
njoj se može
povoljni joj vjetrovi
mirna joj mora
a Ja
bila sam sve
a sve je taština
taština nad taštinama
a Ja
bila sam ništa
prah i pepeo
u međuvremenu bila sam
žena
oni mene mržnjom
Ja njih ljubavlju
alhemičarka
vi mene kamenom
Ja vas dijamantima
čarobnica
život mene bolom
Ja njega radošću.
Reći će
njoj je lako
njoj se može
povoljni joj vjetrovi
mirna joj mora
a Ja
nikad
nikom
neću poželjeti
ovu
nepodnošljivu lakoću postojanja.
Svaka cast, ovo je toliko realno i predivno!
ОдговориИзбриши