Maja Babović: Neću da govorim o ljubavi

Neću da govorim o ljubavi.
Ne tražim tvoje pomilovanje
Za moju bezgrešnu ljubav,
Za ponizno milovanje,
Za pokoravanje tvojim snovima,
Za ušuškavanje pjesama
U tvoje grube ruke
I tople zagrljaje
Koji su jednog dana postali
Studeni januari.
Ljudi koji su se voljeli.
Vječiti antipodi,
Zaljubljeni oktobri,
Uobličeni divergenti koji laju,
Psuju i reže
Na pjesme o ljubavi,
Na izjave ljubavi,
Na pojam ljubavi.
To smo postali
Kada smo se dogodili
Ti meni,
Ja tebi
I mi nama...
Nemoj me tješiti kako se to nekad dogodi,
Ne pristajem na prosjek.
Znao si to,
Zato sam ti i postala izazov.
Neću da govorim o nježnosti.
Kap nije dovoljna
Da zasiti okean čežnje.
Dubina se jednom kapi neće popuniti
I duša mi zjapi popunjena prazninom.
Nekad sam mnogo očekivala
Od oćutanog.
Danas ne vjerujem ni u riječi
Što se u suze utapaju.
Nek' teče tuga iz duše
Niz lice što ga srećnim vide.
Nek teče krv iz pera
Po živom, odranom komadu mesa
Što ga pjesmom nazivaju.
Neću da govorim o ljubavi.
Idem da ozdravim.



Нема коментара:

Постави коментар