Teodorina portretisanja: Osunčala si me

Osunčala si me,
I nemam drugo objašnjenje
Za moje neprespavane noći,
Za trčanja uz vjetar
Grlom preko granice,
Bez muke, sa osmijehom.
Valjda to tako biva
Кad pronađeš pravu ženu,
Valjda te to tako snađe
Da ne znaš kako si bacao vrijeme
Na lošu muziku,
Mlake emocije
I pogrešne djevojke,
Pa onda životom svojim svjedočiš
Da druge nisi istinski ljubio,
Da nikad prije
Oči nisu grijale,
Osmijeh, nije grlio.
Osunčala si me u sred jeseni
Кad je priroda u tvoje boje
Bila obučena,
A rijeka i nebo zajedno pjevali
O onoj, Vinsentovoj,
A tvojoj slici.
Uspavala si sve nejasno u meni,
Oživjela dječaka,
Iznjedrila muškarca.
Na moje ruke
Povjerenje si spustila,
Кrunisala me pred zvijezdama
Šapnula mi na uho,
Novu titulu.
Osunčala si me
Jednom za zauvijek,
Ti, djevojčica
Sa kontrastnim smislom za stvarnost,
Žena koja tajne skida k'o haljine
Da ništa nema između nas,
Dok nas jedno ogledalo gleda,
Dok poklanjamo jedno drugom
Кosmos na dlanu,
Smisao na tacni -
Zaista, pred nama
Jedan je odraz.
Osunčala si me
Svojim postojanjem,
Servirala jagode i crnu čokokadu,
Inspirisala,
Zagrlila,
Trgnula iz svijeta predrasuda,
Na svoju planetu povela,
U moj pogled ušuškana
Samo si poeziju na sebi imala.
Obećala si da si moja oduvijek,
Da u tvojim molitvama od postanja dišemo,
Da smo jedan mjesec
Jedinim Suncem obasjan.
U meni si oživjela dječaka,
Iznjedrila muškarca,
Ti, djevojčice sa olovkom u kosi,
Jedina si žena
Čije su oči galerija.
Ispusujem ti dušom:
Osunčala si me!

Teodora Košarac


Нема коментара:

Постави коментар