Isidora Tasić: Sat

Pričala sam ti o vremenu
O vremeplovu
Teleportu
Vraćanju unazad
O preklapanju kazaljki
I zaustavljanju svih satova
Zidnih i životnih
Bioloških
I onih u glavi
Pričala sam o letnjem računanju vremena
Kada je dan duži
Kada Sunce peče
Kada je zvezda na nebu više
Pričala sam ti o vremenu
Jer mi ga je uvek falilo još malo
Da bude taman
Da te udahnem do kraja
Da ti pokrete naučim napamet
Da ti izbrojim sve treptaje
Sve korake
Poštapalice
uzdahe
Krala sam svoje vreme
Krala sam minute
I poklanjala ih tebi
Ti si bio moj sat
Mehanizam
Otkucaj
I znam
Uspeli smo da zaustavimo vreme
Da stanemo
Kada je novembar
Ili mart 
Ili džez
Pričala sam ti o vremenu Jer sam oduvek znala
Da mi ga ponestane brzo
Da sam radoznala
Da maštanja ne zaustavljam
Pričala sam kako bi znao
Da želim da kucamo zajedno
Da zajedno dočekamo ponoć
Prvu zvezdu
I zoru
A vreme je iluzija
Umom ga delimo na segmente
I ako je moguće izbeći lepotu
To je uvek krivica prošlosti Ili budućnosti
Pričala sam, ali nisi me čuo
Možda nisi ni želeo
Možda si se nadao da ću te pustiti
Da vremenom upravljaš sam
Da stojiš u mestu
Ili se vratiš unazad
Pričala sam ti o vremenu
Želeći da čujem odlučno
Ostani
Ne idi
Tu je tvoje mesto
Ali nije
Jer nisi rekao ništa
Kada sam te skinula sa zida
Na kom si odavno prestao da kucaš.


Нема коментара:

Постави коментар