Jovana Šotić: Zaboravila sam na tvoje postojanje

Zaboravila sam na tvoje postojanje 
ne pamtim te ni kroz datume
ne znam koji smo ti rođendan slavili
ni da li si neočekivano banuo
pre par januara
ili prošlog juna
ne znam koliko smo dana proveli tako što smo
smenjivali ljutnje i pomirenja
nalete života i bespomična popodnevna zajednička zurenja u daljinu
laganja i deljenja tajni
ne pamtim te ni po imenu čak
osim po onom nevešto ižvrljanom, skraćenom u adresaru 
niti znam išta o tvom gradu 
ne sećam se ni šta smo
jeli o čemu smo pričali
i da li znaš da nemam prijatelje i da nikad nisam videla more
ali se sećam jednog popodneva kad smo bežali od oluje 
i onako pokisli i izmoreni
smo kuvali čaj
I sušili kose
i pričali smo o tome kako mrzim plaže
a ti si rekao kako mrziš mačke
kako uzmu šta trebaju i onda ih ne vidiš
ja sam zaključila da ne mrziš mačke
nego odlaženja i onda je nestalo struje ipak nije bio januar nego jun
i ipak je to bio treći dan 
od tvog zvaničnog ušetavanja u moj 
život i kroz tri dana smo slavili 
četvrtinu tvog hodanja na zemlji
a ti se zoveš kao moj omiljeni dečiji 
pesnik i došao si iz grada
koji ima mnogo problema sa vetrovima 
I osim tih par sitnica kojih se setim uzgredno
ja jesam zaboravila na tvoje postojanje.




Нема коментара:

Постави коментар