Teodorina portretisanja: Lijepo spavaj

Dobro jutro!
Na jastuku kraj tebe nije mirna noć.
Ja sam više nesanica.
Više žega nego behar,
Slikarsko platno, 
Više nego žena.
Oslikaj me!
Svaku mi boju
Sa svojom pomiješaj,
Oblik mog tijela
Odsviraj na violini
I ne daj nikom
Da melodiju čuje.

Osvani sa mislima spletenim u trepavice,
I kaži svima da neće dobiti
Maleno klupko iz mojih njedara.
Neka čuvaju noge daleko
Od našeg šarenog lavirinta.
Nisam ni nalik Arijadni,
Na usnama mi Minotaur spava.

Moje stihove metafore skrivaju
A molitve četiri debela zida.
Nije mi bitno koliko me vole:
Čovjek sam da dajem,
A ne da tražim.
Žena sam da ne dam
Svoj obraz i ognjište.
Ne prilagođavam se -
Ja se prihvatam,
I ja prihvatam.
U tome leži sva ljubav svijeta,
Кoliko prihvatamo -
Toliko smo ljudi,
Кoliko smo ljudi -
Toliko ljubavi imamo.
Onaj ko hoće u ram da me okuje,
Taj me ne voli.
Takav nikakva prava nema
Da zna gdje odlazim
Кad iz njega iskočim.
Lijepo spavaj!
Кraj tebe je pun mjesec,
Cio ću ti kosmos u ruke staviti,
Pozvati sazvežđa za zaručne kumove,
Jer ti si prezreo mirne noći
I njihove Šeherezade među beharima.
Zavolio si svoju Nesanicu i Žegu,
Sliku tvojim rebrom oslikanu,
Tvoj dječački san
Sa obje ruke uhvaćen.
Ja sam
Jedino platno koje te pokriva,
Reci, nek' znaju
I laku noć.
Teodora Košarac





Нема коментара:

Постави коментар