Marija Lacman: Šta je ono do čega ti je najviše stalo?

Znatiželjna sam,
pa želim da znam
šta ti to u životu znači,
I šta je ono 
što te čini boljom osobom?

Koga to najviše voliš?
Koji te ljudi ispunjavaju,
A zašto te oni drugi troše?

Daj mi dušu,
Ogoli mi se,
Nemoj mi pričati o random stvarima.

Smatraš li da smo toliko
Moćni da možemo 
kontrolisati stvari 
ili samo puštaš
životu da ti se dešava?

Šta te to sputava da 
živiš onako kako želiš,
da budeš ono ko zapravo jesi?
Brineš li nekad 
šta drugi misle o tebi?

Daj mi dušu,
Ogoli mi se,
Neću da pričamo o random stvarima.

Koja nesigurnost te najviše sputava?
Da li si našao način
da je u sigurnost pretvoriš?
Kako si došao ovde gdje si sad?

Daj mi dušu,
ogoli mi se.
Nemoj mi pričati o random stvarima.

Voliš li više sumrak ili zoru?
U kom periodu dana si jako tužan?
Šta te to nosi da nastaviš dalje?
Koji to vjetar duva 
u tvoja ledja,
pa ona izgledaju tako jaka?

Daj mi dušu,
Ogoli mi se,
Neću da pričamo o random stvarima.

Je li tvoje djetinjstvo 
bilo srećno ili tužno?
Šta je ono što nisi imao,
a silno si želio da bude tvoje?
Misliš li da naše misli odigravaju
veliku ulogu u našem životu?

Daj mi dušu,
Ogoli mi se,
Nemoj mi pričati o random stvarima.

Sjediš li na vozačevom mjestu 
svog života,
Ili prebacuješ odgovornost 
na druge?

Šta je ono o čemu sanjaš
I koja te srećna misao ujutro budi?
Šta je ono zbog čega ne odustaješ
već nastavljaš dalje?

Daj mi dušu,
Ogoli mi se,
Neću da pričamo o random stvarima.

Budiš li se nekad noću
sa mišlju da si sve upropastio?
Kada si poslednji put
bio istiniski živ?

Šta je ono što te guši,
A šta ti udah svježeg vazduha daje?
Monotonija krade život, zar ne?
Rutine se stalno moraju mijenjati.

Daj mi dušu,
Ogoli mi se,
Nemoj mi pričati o random stvarima.

Voliš li promjene 
ili ih se plašiš?
Misliš li da sve dođe 
baš onda kad treba da je tu
i kad treba da bude tvoje

Daj mi dušu,
Ogoli mi se,
Neću da pričamo o random stvarima.

Zašto si plakao kao malo dijete,
Stidiš li se svojih suza?
Šta je ono što ti mnogo znači,
što ti dušu hrani?
Šta je ono što ti je poslednji
put izmamilo dječiji osmijeh

Daj mi dušu,
Ogoli mi se,
Nemoj mi pričati o random stvarima.

Kako se osjecaš kad si odbijen?
Da li je za tebe neuspjeh 
lekcija ili poraz?
Guraš li dalje
ili staneš kad ti kažu stop?
Vjeruješ li u sebe
i u svoje snove?

Daj mi dušu,
Ogoli mi se,
Neću da pričamo o random stvarima.

Ogleda li se tvoja vrijednost
u tuđim 
očima,
mišljenjima, 
pohvalama,
kritikama?
Određuju li tuđa 
očekivanja i mjerila
tvoje ponašanje?
Stvaras li svoje ili
kradeš tuđe
one tebi nenamjenjene snove?

Daj mi dušu,
Ogoli mi se,
Nemoj mi pričati o random stvarima.

Šta te dovodi do ludila,
a šta smiruje do nirvane?
Koja je to osoba koja bi
ti u pola noći otvorila vrata?

Ko ti to fali
a nikad mu više glas
nećeš čuti?

Daj mi dušu,
Ogoli mi se,
Neću da pričamo o random stvarima.

Čiji te odlazak najviše
zabolio,
toliko da koraci njegovi 
još uvijek odzvanjaju
u tvojim ušima?

Postoje li u tebi rane
koje jos uvijek nisu zarasle?
Ko je bio tu
da ti lijepi flastere za dušu?

Daj mi dušu,
Ogoli mi se,
Nemoj mi pričati o random stvarima.

Čekaš li krupne stvari
da bi ti život dobio smisao
ili smisao pronalaziš
u sitnicama?

Život nisu samo vatrometi,
sreća,
euforija.
Neka ravnoteža mora da postoji.

Čini li te nervoznim gradska gužva
ili je prihvatiš i od nje
zabavu napraviš?

Shvataš li život ozbiljno
ili na njega gledaš kao na igru?

Voliš li više ono
što dobiješ lako
ili ono za šta se
muški potrudiš?

Šta je ono do čega ti je najviše stalo?

Daj mi dušu,
Ogoli mi se,
Neću da pričamo o random stvarima.


Нема коментара:

Постави коментар