Anđela Peković: Nihil


Kad opruže se ruke
A živ si
I osijede ti riječi
A živ si
Kad ozebe ti želja
A živ si
I utrnu ti misli
A živ si
Okreni se tada jednom

Kad ti jutro u oku stane
A dišeš
I prećutiš mu pjesmu
A dišeš
Kad ti bude jasno
A dišeš
Kad konačnost ojača
A dišeš

Okreni se tada jednom
Kad sahraniš svoje mrtve
I kad pomiluješ trnje
Kad se uvjeriš da blijediš
I da ponestaje ti stida
Okreni se tada jednom
Ponižen i skrušen
Prognan svojom mišlju
Okreni se tada
Jednom
Zemljicu da pitaš
I ozareno nebo
Zar se od praznine
samo mrtav mogu odbraniti
Rđo jedna
I vječita stvari
Zar se život i čovjek
Mogu tvojim imenom zvati.



Нема коментара:

Постави коментар