Hronike jedne Ivane: Tvoja daljina

Tvoja daljina
Bolja je
Od bilo čije
Blizine
I
Ne kvari
Telefonski šum
Magiju,
Jer
Sa tobom je
Lepše ćutati
Nego
Bilo čije reči slušati.
Kada krenu da me vole
Tvoje daljine
Postaje nebitno
Ko je sa mnom
Sa kim spavam
Ili se budim
Jer
Tada ne mislim
Ni koga imaš ti
Kakvim žarom
Spuštaš dlanove
Na različita tela,
Bitno je samo
Da,
Ti i ja,
Nastavimo
Da se nemamo
Bolje nego
Što se svi srećni
Imaju.
Ne dodirujemo se
Ne razgovaramo
Ne gledamo se
Mesecima,
A tvoja daljina
Dotiče sve unutar mene
Tako da
Ne mogu da ignorišem
Činjenicu
Da si moj,
A ja tvoja
Mnogo
Bolje,
Značajnije i više
Od svih
Zakletvi parova
Položenih na
Ljubav.
Tvoja daljina
Nešto je
Što nikad pre nisam
Imala,
Ništa lakše,
A snažnije
Ništa naivnije,
A značajnije
Tvoja daljina
Drži me
Uz tebe
Na tvojoj strani,
Bolje
Od bilo koga
Ko želi
Za sebe da me veže.
Kada krenu da me preplavljuju
Tvoje daljine
Ne pitam se
Šta smo,
Prijatelji
Poznanici
Ili
Ljubavnici,
Ovo neznano
Pruža delikatniji osećaj
Od svega znanog,
Zato
Samo nastavi
Nežno
Sneno
Da me ubijaš
Nepostojanjem
Koje je stabilnije
Od svačijeg prisustva
I
Nikad
Ne gledaj me i ne ljubi me
Ne dolazi mi,
Jer ću hteti
Zauvek
Da ostaneš,
A ne verujem
Blizinama -
One često gube
Od daljina.

Ivana Jovanović


Нема коментара:

Постави коментар