Maja Babović: Neprolaznost

Da hvatamo talase
Duž Malajskog poluostrva
Okupani Sumatrom,
Noseći u zjenicama
Provincije naših umirućih strahova
Dok nam se u dodirima
Rađaju nježnosti
I radosti
Veličine oblakodera blizanaca u Kuala Lumpuru.
Da pobratimimo patnje
I izmirimo djetinjstva
Pa popunimo sve daljine
I praznine
Naizmjeničnim poljupcima,
Uzajamnim nesebičnostima,
Harmoničnim dijeljenjima...
Da nam se život praznikom zove
Dok u trošnoj kolibi
Na dalekom sjeveru
Isčitavamo zvijezde po plafonu
Sklupčani u slabosti
I nemogućnosti da zaboli.
Vezani slobodom,
Nadmudreni životom...
Da blagodarimo Gospodu
Što smo se pronašli
Ti mene
I ja tebe
U ovom teškom vremenu
Izopačenih traganja,
Formalnih izlaganja,
Oštrih kritikovanja,
Sablažnjavanja nad grijehom
I ronjenja u površnosti...
Tu sam
I da te udahnem
Kao papirnu siluetu
Dok mi se u trbuhu valjaju
Nestašni fetusi,
Uskličući neprolaznosti.


Нема коментара:

Постави коментар