Teodorina portretisanja: Nauči da (pre)živiš

U sebe si se zaključala,
Zatvorila sve prozore,
Zaustavila disanje,
Debelim zastorom pokrila dan.
Odložila si susrete,
Zaključala brave,
Automobil je zaista
Bijedna igračka pred zgradom.
Osluškuješ komšije:
Do danas nisi znala
Da onaj sa trećeg
Poput tebe voli Peperse,
Zamišljaš mu boju očiju
Dok plešeš sa pogledom na svijet.
Napolju je tako pusto,
Čudno je to
Što ti je do juče sva ta buka smetala.
Sve što je bilo višak,
Danas nedostaje.

Čini ti se da njemu nije teško palo
To što te ne može vidjeti,
Prebacivala si sinoć,
Plakala do jutros,
Opravdala ga danas.
Sada pak, shvataš da opravdanja nema
I da nije vrijedan tvojih svitanja.
Svitanja te asocoraju
Na miris jutarnje kafe sa sprata iznad
I vječno "Californication", jer
"Earthquakes are to a girl’s guitar
They’re just another good vibration".

Ti si svoj zemljotres,
Zaustavi se, ili pokreni.
Tvoja četiri zida imaju slobodne boje
Razvij zastave u grudima
I nauči da (pre)živiš proljeće.
Onaj sa trećeg i ti
Možda,
Imate iste oči.

Teodora Košarac


Нема коментара:

Постави коментар