Hronike jedne Ivane: Neću da se prilagodim svetu

Prilagoditi se svetu
Znači
Naterati se na bol,
A ja nisam takva žena,
Ne želim da se pomirim
Da pristanem
Na obično,
Želim neuroze
Ekstaze
Krahove
Otkrića
Magiju,
Jer
Kada idem protiv sebe
Nanosim patnju svojoj duši
Što se kasnije ocrta na koži
I
Ne može da se ukloni,
Već podseća na tipove ožiljka
Što svedoče
Da smo pobedili
Ono što nas je povređivalo.
Ne interesuje me ni muškarac
Koji nije dovoljno hrabar
Da se nosi sa mnom,
Jer moja ženstvenost
Mora da bude
Mračna
Opsesivna
Luda
Neutoljiva
I
Moj muškarac
Mora da ide izvan toga
Da to dostiže
Da shvata
Da se sjedini,
Jer žena se plaši
Da je slaba
Kada se muškarcu podaje,
A ja svome govorim
Da može da me ima,
Jer želim da me natera na osećaj,
Besmisao,
Neartikulisanost,
Da reka radosti poteče niz moje telo
Dok mi se trzaju mišići
I
Da me ostavi smirenu
Kao posle ogromne oluje
Što je sve razorila,
A preživeli ste je.
Sve je to problem,
Osećam mogućnosti u sebi
Dok svet stoji
I
Želi da budem
Limitirana
Zavezana
Sputana
Verzija sebe,
Sa tim ne mogu da se rukujem i pečatim,
Ne želim da budem
Lako definisana
Lako objašnjiva,
Želim da budem reč
Za koju neće da se nađe sinonim,
A takav život
Želim i da vodim,
Uvrnut
Neshvatljiv
Neizmeran,
A više od svega
Ne želim da imam krila,
A da mi neko govori
Kako ne treba da letim,
Ne želim da se dovedem u rizik
Da ću ikada
Poslušati,
Jer život
Retko
I
Ljubomorno
Daje trenutke
Čistog
Prosvetljenja,
A ja pazim
Da te momente
Ne uplašim
Ili
Pokvarim.
Prilagoditi se svetu -
Neću i ne želim,
Jer me zvezde vuku za kosu
Ne dozvoljavajući da se smirim.

Ivana Jovanović


Нема коментара:

Постави коментар