Jasna Karamehmedović: Moj čovjek

Na mojim stopalima je pas,
ponekad se protegne i očekuje maženje,
na krilu su ćebe i knjiga,
pored prozora je šolja kafe,
iza prozora je kiša,
u meni nešto najbliže zadovoljstvu što može osjetiti ovo tijelo,
nenaviknuto
na odraslost,
u drugoj sobi je čovjek,
najbliži sreći koju može pomisliti ova glava.
nenaviknuta.



Нема коментара:

Постави коментар