Ti nisi ratnik koji će držati moje srce
dok budem trčala sa vukovima,
a ja ne mogu dovijeka biti ljuta na školjku što nema moj biser.
dok budem trčala sa vukovima,
a ja ne mogu dovijeka biti ljuta na školjku što nema moj biser.
Ti nisi ratnik koji može držati moje umorno srce,
mada si bio neko ko je vješto moje ruke rukama svojim držao,
neko ko je shvatio da to što sam nestalna kao vjetar,
ne znači da nemam svoje čvorište,
tu gdje smo se sastajali i rastajali,
od podne do kasno u noć,
gdje smo raznosili poljupce
kao lažne vijesti,
od usana do usana,
gdje smo kao slova u blagim riječima
ređali dodire,
prebirajući po koži
kao po crno bijelim dirkama.
Još ponekad čujem tu melodiju
kasno u noći,
kada se ulična buka stiša
i kada breze postanu samo tek siluete
onoga za čim čovjek žudi,
često dok ostavljam mrvice od večere za promrzle male ptiće
vidim te tu,
često si zabrinut,
sve češće bez osmijeha,
nije li čudno
kako je u mraku nedostajanje
kao oči u strahu
za tri broja veće,
nisu li i tvoji poljupci
toliko puta ljepši
kada fale.
mada si bio neko ko je vješto moje ruke rukama svojim držao,
neko ko je shvatio da to što sam nestalna kao vjetar,
ne znači da nemam svoje čvorište,
tu gdje smo se sastajali i rastajali,
od podne do kasno u noć,
gdje smo raznosili poljupce
kao lažne vijesti,
od usana do usana,
gdje smo kao slova u blagim riječima
ređali dodire,
prebirajući po koži
kao po crno bijelim dirkama.
Još ponekad čujem tu melodiju
kasno u noći,
kada se ulična buka stiša
i kada breze postanu samo tek siluete
onoga za čim čovjek žudi,
često dok ostavljam mrvice od večere za promrzle male ptiće
vidim te tu,
često si zabrinut,
sve češće bez osmijeha,
nije li čudno
kako je u mraku nedostajanje
kao oči u strahu
za tri broja veće,
nisu li i tvoji poljupci
toliko puta ljepši
kada fale.
Ti nisi ratnik koji umije držati moje srce
dok trčim sa vukovima,
ali smo mogli zajedno hraniti ptice,
nije li divno biti slobodan kao one...
dok trčim sa vukovima,
ali smo mogli zajedno hraniti ptice,
nije li divno biti slobodan kao one...
Dok bih razmišljala o tome
usnula na tvome ramenu
možda bih zaboravila na školjku,
možda bi se s moje pustinje,
sa dna u meni,
podigao vjetar
možda bi taj vjetar tek jedno malo zrno pijeska nanio,
možda bi se ono,
slušajući breze,
rasplakalo od miline.
usnula na tvome ramenu
možda bih zaboravila na školjku,
možda bi se s moje pustinje,
sa dna u meni,
podigao vjetar
možda bi taj vjetar tek jedno malo zrno pijeska nanio,
možda bi se ono,
slušajući breze,
rasplakalo od miline.
Možda bi postalo biser za kojim tragam
kao za sobom.
kao za sobom.
Нема коментара:
Постави коментар