Brankica Veljković: Možemo sve ispočetka

Često zatvaram oči.
Tražim te unutar sebe.
Tražim ono što sam upamtila
A onda sumnjam
Da je istina

I da smo se ikada
Poznavali.
Ne pamtim gotovo ništa.
Vreme nemilice briše.
Nije ni bitno.
Mogu sve ispočetka.
Mogu te ponovo upoznati.
Mogu ti ponovo dati svoj broj.
Mogu se ponovo radovati pozivu.
Ne trebaju nam iskrivljena sećanja
Da bismo se kretali u istom ritmu
Pevali glasno u nekom baru
I zajedno obožavali pevačicu
Koja peva samo naše pesme.
Možemo se ispočetka smejati
Bez razloga
Kao deca na letnoj kiši..
Možemo ponovo naučiti zagrljaje
I plesati ili plakati
Na parkingu
Nakon što se bar zatvori.
Ne trebaju nam sećanja.
Možemo sve ispočetka.


Нема коментара:

Постави коментар