Da, pobijedio si

Kada si pustio

Da se dogodim drugim ljudima

I da mi njihove priče

Ne zazvuče dosadno,

Patetično

I skeptično.

Kada sam dopustila

Da mi udijele kompliment,

Napišu pjesmu,

Odvedu na kolač

I posvete komad neba,

Ne tražeći da me imaju.

Pobijedio si,

Itekako si pobijedio,

Kada sam nakon toliko posvećenih pjesama

Utihnula,

Prazna sebe,

Gladna inspiracije,

Života

I čežnje

Jer sam se u zebnju oblačila

Godinama,

Čekajući nedosanjano.

Pobijedio si,

Jer dok me pitomila ljubav,

Ukrotila me samoća

I dala sam zavjet sebi

Da nikada više neću biti manja

Samo da bih se ukalupila

U ičija očekivanja od mene

Kao vrijedne žene,

Odgojene djevojke,

Dobre buduće supruge

I majke...

Prestala sam da se dokazujem.

Neka moje vrline zavrište ćutnjom.

Ne tjeram više slijepe da vide

I gluve da čuju.

Da, pobijedio si,

Kada si me pustio

Da u dokolici i svetoj samoći

Upoznam ratnicu i borca

Koji se na jedvite jade

Izborio sa sobom

I odnio pobjedu.

Izgubila sam te

I ostala sam ravnodušna prema tome

Jer nisi zapazio

Vrijednost mene kao tvorca pjesama

Koji ti je njima

Za života spomenik sagradio.

Pobijedio si

Kada si odlučio

Da je lakše biti glupo muško

Kojem pasuje da virne,

Da odbjegne,

Pa sa slobodom kao izgovorom

Sve nedozvoljeno i uradi

Bez prava na pridike

Jer sloboda nema granice,

A ljubav je koještarija za ograničene.

Lakše je bilo biti odmetnik,

Nego li muško koje voli

I gine za ljubav.

Pobijedio si,

Naravno da jesi,

Kada si me pustio da moram sama,

Da shvatim da mogu sama

I da treba sama

Da se izborim.

Zaludu žrtve,

Zaludu pjesme,

Zaludu stihije u mojim očima.

U svemu si vidio borbu

I povod za bijeg

Dok sam te strpljivo čekala

I dozivala k sebi.

Izgubio si me,

Pobijedio si,

Napokon jesi.