Teodorina potretisanja: Usamljene djevojčice maštaju dalje od ostalih


Ne želim da vam se dopadnem.
Dopala sam se njemu
I ništa drugo mi nije važno.

Želim samo da do jutra pišem,
Кroz pjesme bolje sebe upoznajem,
Кroz pjesme me svi bolje upoznajete,
Ali vas svejedno nije briga
I zbog te činjenice svijet nepromjenjivo diše.

Biti jedino dijete u porodici
Ne znači biti samodovoljan,
Ne znači biti nadobudan,
Ne znači preskakati preko tuđih snova.
Al' koga briga?!

Razmaženost je valjda alfaargumet
I zakačiću je kraj svoga uzglavlja.

Biti sam, znači upravo to-
Biti sam.
I ništa više.

Usamljene djevojčice
Imaju zamišljenu braću,
Ta braća liče na superheroje,
Imaju veliko "S" ispod sakoa
I sestrinsko ime
Ugravirano na čelu.

Usamljene djevojčice
Imaju izmišljene sestre
Кoje im pletenice mašnama vežu
I čitaju bajke kad pada kiša.

One pak sa njima dijele
Кroasan na pola,
Sobu na pola,
Roditelje na pola,
A zatim porastu
I ponovo (p)ostanu
Same.

Odrasti, znači tužno shvatiti
Da braća nisu superheroji,
A sestre vam jedu krišom od vas.
Plačem nad vašim kišnim danima,
I pakujem za poklon
Bar jedan svoj.
A vi to sigurno ne biste htjeli.

To što ne želim da vam se dopadnem
Vidljivo je i bez naočara,
Bodljikavo poput kaktusa
I ja nemam ama baš ništa s tim.

Dopadanja su za mene spontana rabota
Ne bih se za njih utrkivala.

To što se ne znamo
Neće me spriječiti
Da vas volim.

Teodora Košarac





Нема коментара:

Постави коментар