Jasna Karamehmedović: Lako se naviknem na samoću

Lako se naviknem na samoću,
na fizičku distancu,
baš sam brzo prihvatila da krijem lice,
izbjegavam gužve, odbijam pozive za druženje.
Ljeto je prošlo,
samo sam pijesak dodirnula,
samo sam sunce zagrlila.
Srećna sam kada vidim
prazne stolice na terasi kafića,
dok šetam sa psom zamišljam da smo
u postapokaliptičnom filmu.

Lako se naviknem na samoću,
na tvoje ruke u nekim nepoznatim rukama.

Kada se sve završi, moram iz ppočetka učiti
ljude, ćaskanja, planove i svoje lice.




Нема коментара:

Постави коментар