Hronike jedne Ivane: Bilo bi lakše

Bilo bi lakše
Kada bih znala da pognem glavu
Vežem jezik
Kada bih znala pravilno da sedim
Da ne cupkam u mestu
Ne uzdišem glasno
Bilo bi lakše
Kada bih se prepoznala u poemama o oružju na ranjivim delovima tela umesto što brusim um da bude jači od osećaja
Kada bih objašnjavala samoću umesto što joj gajim cveće i negujem je
Kada bih čekala da me neko podnese i otkrije me celu umesto što unapred pitam pristaje ili odustaje
Hoće ili neće,
Bilo bi lakše
Kada bih filozofirala o životu netaknuta umesto što nosim žig tragedija, a ćutim
Kada bih bila blagoslovljena zaboravom umesto što pamtim sve
Kada bih maštala o pustolovinama umesto što slušam poslednju reč stvarnosti
Bilo bi lakše
Kada bih bila okrutnija umesto što me boli duša što bosa idu deca Pakistana
Kada bih sa malo manje intenziteta volela umesto što mi se srce odvuče u ponore i vijori kraj gromova i munja
Kada bih prihvatala sve šta mi drugi serviraju umesto što promišljam o svemu
Bilo bi lakše
Da sam prijemčivija
Lagodnija,
Ali to tako sa mnom ne ide,
Prva rekacija mi je prkos
Druga reakcija suprotstavljanje
Treća reakcija nedodirljivost,
To su zakoni mog postojanja,
Bilo bi lakše
Kada bih vodila računa kakav utisak ostavljam umesto što meraklijski život vodim
Kada bih konstantno bila u kadru umesto što sam tiha jer biram sa kim ću biti otrgnuta sa lanca
Kada bih pristala da budem zavodljivija zarad muške pažnje umesto što grubim pristupom odbijam, a ženstvenost uključujem po nahođenju da bih se odlično osećala
Bilo bi lakše
Kada bih se zanimala za nezrelosti umesto što žudim za mojim belim jedrom nasred okeana
Kada bih verovala umesto što sve tri puta proveravam
Kada bih prihvatila nežne ruke i umilno dodirivanje umesto što mi koža bridi od sigurnog stiska
Bilo bi lakše
Kada bih gledala muškarca nekako drugačije umesto što proveravam da li je sposoban na papiru da me uzbuđuje
Kada bih manje praštala umesto što dajem otpust greha iz razloga što smatram da se nečija svrha tako morala završiti u mom poglavlju
Kada bih oslobodila sve što gori u meni umesto što mi u očima podmuklo bukti
Bilo bi lakše
Kada bih bila
Jednostavnija
Pristupačnija
I
Sigurno bi bilo lakše
Da sam ovakva ili onakva
Sa ovim ili onim osobinama i kvalitetima,
Ali to onda nikad ne bih bila ja;
A u životu ako nemaš pravog sebe
Onda si zasigurno izgubio pre nego što si počeo.

Ivana Jovanović





Нема коментара:

Постави коментар