Lejla Kašić: Vidiš li da nisam žena već ruševina

Pokazujem ti
promrzline na koži
koje sežu, režu do
potokožnog tkiva, mišića i kostiju
govorim ti
o usnama pod kojima sam ozebla
o zagrljajima u kojima sam se smrzavala
do izemoglosti sama
učim te da razumiješ
oduzetost dijelova tijela
iznenadne drhtavice i trzaje
bol pri dodiru određenih mjesta
da shvatiš da nije do tebe
što je od mene ostao
samo odlomak pređašnje sile
da znaš da nije do tvojih lijepih šaka
što na svakom milimetru moje kože
stražari stroga vojska
uvijek pripravna
i u odbrambenom stavu
ako mi se slučajno
omakne
da mi se neko
primakne
ako nehotice
posustanem
pred nečijim podmetnutim dodirima
prokrijumčarenim nježnostima
pokazujem ti
koliko nema veze sa tobom
što mi pomodrela koža
naježena od stalnog opreza
ne dopušta
da prodreš u mene
i vidiš
koliko ja
zapravo
više nisam
žena
već
ruševina.


Нема коментара:

Постави коментар