Donosiš mi
so na trepavicma
i more na dlanovima
ušuškana između
hridi i tvojih ramena
reklo bi se
pripitomljena i poklekla
tu sam i volim
a ja samo zdravim razumom
propisujem distancu
sa koje posmatram
tvoje
vulgarno lijepe crte lica
osluškujem ti misli
pratim pokrete
kao bedevija na trzaj uzde
cimnem se kada osjetim
da postaju nježni, nježniji
nego što iskustvom nažuljan
razum može da podnese
dok me
omamljuje tvoj glas
kao sluđenog mornara
zavodljiva pjesma sirena
tvoji dodiri, meki
kao talasi koji se čuju
u prastarim školjkama
ljubim more u tebi
divljinu
slobodu
neosvojivost
sve što je ostalo od mene
smještam u rupicu na tvojoj bradi
i počivam sa tobom
u moru
- razum je precijenjen.
Нема коментара:
Постави коментар