Oni su rekli: Hvala ti (drugi deo)

Pročitaj prvi deo: Oni su rekli: Hvala ti (prvi deo)


Novogodišnja

Zapravo, ovo je strašno glupo. Rekli su mi da kažem neko tamo ''hvala'' nekome, a… ti znaš da želim da kažem toliko toga i da to ne staje u reč. Ni u hiljadu reči. Ali, čuj: ipak ti hvala.

Hvala ti što ne tražiš zahvalnost ni za šta, a živiš za sve nas. Takođe, hvala ti zato što od mene ne očekuješ ništa, sem da prihvatim te svu. Hvala za to što mi ne ličiš ni na koga, sem na mene samu. Kad smo već kod toga, hvala ti i za to što sam napokon vratila sebe samu. Hvala ti i za onaj maj, i onaj mart, za ono februarsko stepenište. Za to što si sakrila onu tvoju fotografiju u moj dnevnik; što mi pišeš i kad te boli zub, što me voliš i kad plačem i za to što plačem dok te volim. Za to što veruješ u moja maštanja, iako nekada deluju smešno. Za to što si se drznula da tu maštu jačaš. Za svaki stih koji sam napisala - jer je zbog tebe, i svaku granicu koju si prešla - jer je zbog mene. Nadasve, hvala ti za to što je ova godina, iako surova, bila nešto najdragocenije u ovom malom, naopakom, tridesetogodišnjem životu. 
Ariel Cemović


Hvala ti

Hvala ti što si me voleo, Hvala ti što si mi dao ljubav Hvala ti i što si mi je odneo. Hvala ti što sam naučila kako je verovati nekome Hvala što si to poverenje izigrao. Hvala ti što si bio tu tih meseci Hvala i što nisi tu kada si mi potreban. Hvala što si me nasmejavao I hvala što si me rasplakivao. Hvala ti što sam te upoznala I hvala što te više ne poznajem. Hvala što si me naučio lekciju Da se bez svakoga može Da ne treba svakome celu sebe dati, Da se može pogrešiti pri izabiru, Da je srce loš vodič ponekad, Krhko kada se spozna I snažno u isti mah, Kada se lepi posle loma.
Milica Stanojković


Hvala sebi

Svakog dana, sata, minuta, zahvalni smo (ili bismo bar trebalo da budemo) na onome što nam je život pružio. Na šansama koje su nam date. Na ljudima kojima smo okruženi. Na sitnicama koje znače sve. Ali prođe trista šezdeset pet dana, dvanaest meseci i mnogo dugih sati, a da ne zahvalimo onima bez kojih ništa od onoga što smo postigli ne bi bilo moguće - nama samima. Zato zastajem, osvrćem se i uz duboki uzdah kažem sebi jedno veliko: ''Hvala ti''. Hvala ti što nisi odustajala od mene kada se činilo da svi drugi jesu. Hvala ti što si držala korak sa mnom kroz buru i oluju, kroz neprohodne puteve, kroz strmoglave litice. Hvala ti što si mi bila vetar u leđa i moj Sančo Pansa, koji me drži kad se zaletim na vetrenjače. Hvala ti što umeš da mi kažeš ''dosta je'', kada besciljno srljam i ''još samo malo'', kada zastanem pred sam cilj. Hvala ti što me podstičeš da radim na sebi, da više čitam, da zdravije živim, da ne gledam u prošlost. Hvala ti što mi ne daš da prestanem da verujem u dobro u ljudima. Hvala ti što se nikad nisi smejala dok sam ja plakala. Hvala ti što si moja komfort zona, moja mirna luka i što znam da uvek imam kome da se vratim!


Milena Nikolić



Pozdrav stara godino, dobrodošla nova

Još jedna godina se bliži kraju, a nova je tu odmah iza nje. Dvanaest meseci je brzo prošlo, vreme samo ide, ne staje niti se vraća trenutak unazad. Hvala vremenu što ipak postoji, hvala Bogu za život i zdravlje, hvala prirodi, hvala svemu dobrom i lošem. Sa mnogim ljudima se srećemo u životu, neki samo dođu i odu, ali pravi ostaju. Hvala mojim prijateljima koji su uvek tu uz mene, ali hvala i onima koji su samo prošli kroz život i koji su me povredili ili ''slomili srce'', jer su me naučili mnogim greškama i da cenim samo prave vrednosti. To me je ojačalo. Hvala mojoj porodici, mojoj najvećoj podršci. Pre svega roditeljima koji me guraju dalje kroz život, koji u svojim srcima imaju mesta i za moje sestre i za mene, koji bi dali sve za nas i koji nas vole najviše. Hvala mojim sestrama, jer imati ih pored sebe znači puno. Najviše zahvalnosti dugujem životu, zdravlju, ljubavi, sreći, svome postojanju.

Hvala i ovom papiru, koji nije dovoljan kako bi sve misli stale na njega, niti zahvalnosti. Hvala svima i svemu. Pozdrav stara godino sa puno uspomena, dobrodošla nova.



Branka Zarić


2017. godino, hvala ti

Pomogla si mi da verujem svojim unutrašnjim osećajima i da im se prepustim, ne znajući ishod.
Pustila si me da patim, jer bih kasnije uživala u sreći mnogo više.
Priuštila si mi samoću, a da nisam bila usamljena.
Dala mnogo loših prilika da bih znala da prepoznam onu pravu.
Ostavila me na cedilu, shvativši da mogu i sama.
Naučila me da obojim svoj svet uprkos sivilu oko mene.
Dovela mi ljude koji me svojom ljubavlju odvode u potpuno drugu dimenziju univerzuma.
Poklonila si mi prijatelja za ceo život (Kris, ako se ovo objavi, znaj da te volim).
Uskoro se završavaš, ali ne žalim, jer svaki je kraj novi početak.

Jovana Đuričković



Hvala ti

Hvala ti, Pesmo moja, što ušla si u najglasnije tonove života mog i što biserno si prekrila more mojih snova. Hvala ti, crna zenice sa zlatnim prstenom unutar belih svodova, što postala si moj svemir i što pružila si da bude mi sve mir. Hvala ti Zvezdo, što obojila si moj mrak, što moje staze obasjavaš i što je zbog toga moje srce naučilo da treperi i da užareno grli svako biće. Zajedno ljubimo trenutak u našem beskraju i zajedno sa kazaljkom na satu prkosno koračamo vremenom, ne prolazimo! Hvala ti što u ovoj prostoj godini, običnom danu poklonio si mi večnost, poklonio si mi raj.

Što u bezumlju ovom pronašla sam smisao života, i sa jezika mog što sad često kaplju reči hvale i slivaju se izvinjinja. Poje moju čast, dostojanstvo i ponos, te stvaraju zlatnu reku sreće u kojoj kupam se. I hvala Majci nebeskoj što satkala me je od krvi i mesa i nemirne duše. I što poslala mi je Anđela koji korača peščanim putevima, koji tiho se ukrcava na brod mog sveta! Jer od nas satkan je svako da voli i da bude voljen, svako je od nas bočica čarobnog praha koja čeka na to da je neko otvori. I tako kao što ti postojiš, postoji i samo jedan čuvar ključa te tvoje sreće. Na nama je da pronađemo čuvara i da zahvalimo vazduhu, vodi, majci i ocu što sazdali su nas da pronađemo sreću.


Jovana Kokoresković


Hvala ti što prolaziš

Tvoje osipanje je zasenilo svaku osobu ili gest
Tvoje potrošene suze i osmesi
Tvoje krunjenje
Tvoj odlazak koji je sve bliži
Zaslužuje jedno veliko ''hvala''

Jedno veliko ''hvala'' koje je proizvod 
svih testova koje sam morala da rešim ili preskočim
osvojim ili kroz suze ispustim
odsanjam pa se probudim ili u isti odjurim

Zbog ljubavi u koju sam verovala
Zbog ljudi koje si rano uzela
Zbog krađe moga samopouzdanja
i par propuštenih ispita

Hvala ti što prolaziš 2017.
...jer zato si i počela.
Sara Radivojević


insp.

1 коментар: