Jovanin život u koferu: Praznična priča iz Beča

Autor putopisa: Jovana Kvržić 
Fotograf: Vanja Laušev

Ovo putovanje kroz božićnu bajku nastavljam u još jednom jedinstvenom i autentičnom gradu. Nakon Budimpešte, sledeća stanica je Beč, carski grad.

Prvi dan provodim na Štefanplacu, čiju lepotu ni kiša nije mogla da pokvari. Izgleda da je sivilo oblaka dalo novu mističnu čar već sivim zidinama katedrale, izdrađene u gotičkom stilu.


Mnogobrojne kočije me na trenutke podsećaju na jednu drugu bajku - ''Pepeljugu'', i lako zaboravljam u kom se vremenskom razdoblju nalazim. Poželim da sam u nekoj raskošnoj balskoj haljini, sa srebrnim cipelicama, te da uz pomoć konja i kočijaša jezdim austrijskim bulevarima.


Nekoliko koraka dalje, nailazimo na Graben ulicu, koja svetli zahvaljujući hiljadama lampica formiranih u obliku zvona i lampiona. Pored ulične dekoracije, ulicu krase i izlozi prodavnica, čiji moderni dizajn daje savršen kontrast viševekovnim zgradama u kojima se nalaze. 

Noć oblači Beč u novo, sjajno odelo i magija može da počne. Kasni večernji sati mi dopuštaju da u lepotama grada uživam u tišini i bez uobičajene vreve turista. Mapa me vodi do najslikanije zgrade u Beču, koja je zaista ispunila moja očekivanja. Zgrada koja asocira na veliki svetlucavi poklon ne može da ne izmami osmeh na licu.


Potom krećem u potragu za najboljom saher tortom u gradu, i gde bih se uputila nego u poznati Saher hotel. Međutim, ulaskom u prostorije hotela, zaboravljam šta je bio prvobitni razlog posete. Veličanstveni izgled lobija, hodnika, restorana… možda će fotografije bolje opisati nego reči. 



Poslednji dan ovog inspirativnog decembraskog putovanja koristim za obilazak najveselije zgrade u Beču, koja svojim bojama odmah popravlja dan. Takozvanu Hundertvaserovu kuću dizajnirao je Fridrih Hundertvaser, koji čak ni nije bio arhitekta, ali je želeo da razbije monotoniju sivih bečkih građevina.


Takođe, ispred zgrade se nalazi i govornica u londonskom stilu, jer je Hundertvaser smatrao da su one u Beču previše dosadne.


Ceo kraj je posvećen neobičnoj umetnosti i ukoliko želite da kupite suvenir ili poklon koji će sigurno biti jedinstven i zanimljiv, ovo je pravo mesto za to.

Put nas dalje vodi ka centru prazničnih dešavanja - božićnom vašaru ispred Rathaus placa. Rathaus je velelepno zdanje u klasičnom bečkom neogotičkom stilu i ima funkciju gradske kuće. Vašar se ovde održava već više od trista godina, te mu to daje posebnu čar. Bečlije vole da se pohvale kako je baš njihov božićni vašar najveći i najlepši u celoj Evropi. 


Ovde se prepliću mirisi, ukusi, zvukovi i sve asocira na zimske praznike i čaroliju. Kao i u Budimpešti, moguće je kupiti sve što bi upotpunilo prazničnu atmosferu. Staklene kugle, novogodišnji ukrasi napravljeni na razne načine, plišane igračke, ručno pletene kape, rukavice, tašne…




I za one najprobirljivije, ovo je pravi gurmanski raj. Služi se sve - od kobasica, pita, kroasana, gulaša, švajcarskog rakleta do vafla prelivenim najfinijim čokoladama, šećerne vune, karamelizovanih jabuka, zimskih sladoleda... Bezbroj vrsta vina, ruma, kompota i čajeva, čiji se mirisi mešaju, pa ne znate šta biste pre izabrali, savršeno idu uz prehladne decembarske dane. Naravno, sve se služi u bajkovito oslikanim šoljama, koje posle možete zadržati kao unikatan suvenir.



Na vašaru, kao i u celom Beču, mogu se čuti svi jezici sveta, ali onaj najzastupljeniji je upravo srpski. Tako da - bez brige, u Beču je nemoguće da se izgubite ili ne snađete, čak iako ne znate nijedan drugi strani jezik. Posetu takozvanoj Balkanštrase (zvanično Otakringer ulica) ostavljam za sledeći put.

Ono što se prilikom putovanja najsnažnije ureže u moje sećanje nisu građevine, niti ulice, niti hrana ili suveniri. To su ljudi i njihove emocije koje se lako prenesu i na mene, posebno u ovom, najnežnijem periodu godine. Ljubav, kao kraljica među njima, vidljiva je svuda - u zagrljaju majke i deteta, razgovoru deteta sa svojim psom, dodiru dvoje zaljubljenih...


Završeno je još jedno putovanje, možda ne tako daleko i egzotično, ali puno živopisnih trenutaka i novih, posebnih ljudi. Za praznike vam želim ono što i sebi - da nikada ne prestanete da se radosni vrtite na predivnoj vrtešci života, da dok koračate ponekada i poskočite i zaplešete, te da naučite da svaki dan obojite baš onim bojama koje za vas imaju posebno značenje i sjaj.


Jovana Kvržić je farmaceut, student doktorskih studija, večiti zaljubljenik u nauku, prirodu i putovanja. ''Neke predivne predele ne bih otkrila da se nisam izgubila...''

#putovanja

insp.

Нема коментара:

Постави коментар